Dugo već nema Borne Ćorića na teniskim terenima. S dobrim razlogom jer se oporavlja od operacije ramena. Gdje je sada, kako teče oporavak i kad ga možemo očekivati ponovno u akciji otkrio je u ekskluzivnom razgovoru za Sport Klub.

Bio je kraj kolovoza prošle godine kada je Borna Ćorić posljednji put igrao službeni meč. U prvom kolu US Opena u četiri je seta izgubio od Čeha Jirija Lehečke.

Nedugo nakon toga podvrgnuo se operaciji desnog ramena koje ga je mučilo već neko vrijeme, što je automatski značilo i kraj sezone i početak višemjesečnog oporavka.

Prvi put u 2026. godini Ćorić ekskluzivno za Sport Klub progovara o ozljedi koja mu je došla baš u trenutku kada je nakon dugo vremena živio i igrao bez boli.

”Nažalost opet me uhvatila stara ozljeda, iako ovo je malo drukčija. Ona prva 2021. bila je više stvar zamora, hrskavica se potrošila i završio sam na teškoj operaciji. Trebalo mi je godinu dana da se vratim. Ova sada ozljeda 1. svibnja prošle godine dogodila se na treningu, pukao mi je labrum”, počeo je Ćorić (29).

“Probao sam s time igrati, ali nažalost nakon američke turneje shvatio sam da nema smisla. Prošlo je sada 15 tjedana od operacije, bio sam potom pet tjedana s longetom, onda sam do 12. tjedna radio rehabilitaciju i zadnja tri tjedna počeo sam igrati tenis. To me čini sretnim. Ide odlično, jako sam zadovoljan. Nadam se da se brzo vraćam na turnire.”

Je li ova ozljeda bila lakša ili teža od one prve 2021. koja Vas je godinu dana izbacila iz pogona?

”Operacija je rutinska, a prognoze za povratak u punu snagu bolje su nego što su bile nakon prve operacije. Ruka super izdržava. Napravio sam velik napredak u dva i pol tjedna. Imamo još 7-8 tjedana naporno trenirati i onda se vratiti nadam se na prvi turnir.”

Kada bi to moglo biti?

”To bi bio Challenger u Zagrebu 11. svibnja. To je dosta ambiciozno, ali dostižno. Ako ne uspijem, nije smak svijeta, onda će biti Roland Garros.”

Je li ova ozljeda bila stvar peha ili nečije pogreške?

”Nehotična pogreška, ali sa strane mog tadašnjeg trenera. Ne bih ulazio previše u to. Pristao sam raditi tu vježbu. To je dugačka tema. Osvojio sam turnir u Francuskoj, to mi je bio prvi turnir nakon 5-6 godina bez tablete protiv bolova. Baš sam bio izuzetno ponosan, pohvalio sam se doma, haha. I onda sam se vratio doma i dogodila se ta ozljeda.”

Jeste li zamjerili tom treneru?

“I jesam i nisam. Dugačka je to tema i ne bih volio površno o njoj pričati. Trebalo bi nam sat vremena da objasnim cijelu situaciju i gdje je nastao problem. Dogodio se peh, platio sam cijenu.”

Frustrirajuće je biti stalno na tabletama?

”Navikao sam već na to. Nije bilo lako, pogotovo u prvom periodu nakon prve operacije. Tada sam, 2022. i 2023., očekivao da će biti puno bolje, ali to sam prihvatio. Puno mi je teže palo ovo sad jer sam promijenio treninge i reket i osjećao se bolje. Mogao sam i jače trenirati.”

Je li bilo teških trenutaka tijekom oporavka kad ste možda pomislili da više nikad nećete biti onaj stari?

”Prije operacije mislio sam da više neću igrati tenis. Dao sam si jako male šanse. Rekao sam i liječniku da mi kaže kakvo je stanje s drugim stvarima i nisam očekivao dobru povratnu informaciju. Čak nisam išao na operaciju toliko zbog karijere nego me mučilo i u svakodnevnom životu. Nisam mogao dati ljudima ruku normalno… A onda mi je taj čovjek u Belgiji, koji me operirao, rekao da mi je rame stvarno OK. Ta je hrskavica solidno izgledala i nije bila toliko velika šteta. Labrum je bio minimalno puknut, samo jedan šav i dao mi je nadu. Tjedan dana nakon operacije sam se dogovorio idem si dati još jednu šansu. Liječnik mi je dao zeleno svjetlo, ja sam shvatio da želim probati opet i da vrijedi istrpjeti ovaj lošiji period.”

Kako ste u tim početnim trenucima sumnje zamišljali život nakon tenisa?

”Nisam previše razmišljao o tome, nije sigurno kraj svijeta. Dogodit će se to jednog dana sigurno. Srećom imam odličan život izvan tenisa, buduću ženu, dobre prijatelje, obitelj… Želim igrati tenis što duže, pogotovo ako ću biti dobar. Ako ću biti prosječan ili loš, vjerojatno neću.”

Koji ste si rok zadali u smislu vremena ili renkinga s kojim biste bili voljni dalje nastaviti igrati?

“Nemam konkretan broj ni datum, ali sigurno nije više od 2-3 godine. Ne mora to biti top 5-10, nego da igram najjače turnire i da osjetim da sam konkurentan i spreman za veliki rezultat. Ako previše budem zaostajao, prestat ću igrati.”

Koliko još “vatre” ima u Vama za još jedan završni pokušaj i je li prethodnih sezona ponekad problem bio i nedostatak motiva, zasićenje ili su samo ozljede bile te koje su Vam stvarale problem?

“Loši rezultati dođu kad se ne radi dobro ili ako tvoja razina više nije tu. Ozljede nisu pomogle, naravno, ali to je dio sporta. Nakon Australian Opena prošle godine pa do ozljede stvarno sam počeo igrati bolje, napravio sam neke promjene u timu i s reketom, ušao opet u 100… Tu sam opet osjetio da sam konkurentan za veće stvari. Bilo je i neke nesreće, možda ja nisam radio prevenciju ili ozbiljno shvatio neke ozljede, a možda i moj tenis nije pratio nivo tenisa u svijetu.”

Tu ste dosta realni kad kažete da možda ni Vaš tenis nije pratio trendove u svijetu. Što biste sada napravili drukčije da imate 19 ili 20 godina?

”Od 18. do 22. godine bila je ta stagnacija. Gledajući tehniku, bilo je puno prostora za napredak, a ja nisam ništa napravio. U moju obranu bio sam 30. vrlo rano i teško je to mijenjati. Hvat na forhendu, servis, neke pokrete… Nisam napredovao, promijenio neke stvari i zato imam tehničke zaostatke koje sam sad pokušao popraviti jer imam više vremena eksperimentirati i probati. To se najviše odnosi na servis i forhend. Tu sam zaostao. Moj tenis nije pratio tenis koji se igra.”

Kako bi se danas Vaša igra u “primeu” suprotstavila recimo Alcarazu ili Sinneru?

”Bilo bi glupo od mene uspoređivati se s njima. Možda bi mi više odgovarao Alcaraz. On igra agresivnije, možda više pokloni. Ja sam uvijek više volio protiv takvih igrati. Loš dan Sinneru nije toliko loš kao Alcarazu, ali ni njegov dobar dan nije tako dobar kao Alcarazov.”

Tko vam je više po guštu, tko će osvojiti više Grand Slamova?

”Oni su još uvijek jako mladi. Osvojit će onaj tko bude duže izdržao fizički i mentalno. Teško je pratiti teniski tempo, pogotovo ako imaš dosta drugih obveza izvan tenisa. Kad uđeš mlad u taj žrvanj, poslije plaćaš cijenu. Sinner puno napreduje, dugo ga poznajem. S obojicom imam dobar odnos, dobri su momci, pristojni. Malo više Sinnera volim gledati jer je moja igra sličnija njemu u smislu tehnike. Ali obojica su nevjerojatni.”

A može li Novak Đoković do još nekog Grand Slama?

”Njega se nikad ne smije otpisati dok on ne kaže da je gotovo. Sve mu je teže, da, ali pokazao je na Australian Openu i prije toga na US Openu da u principu može izgubiti samo od ove dvojice na velikim turnirima (op.a. Alcaraz i Sinner).”

Kad smo već kod Đokovića, vidite li se i Vi u svijetu tenisa i u dubokim 30-ima?

“Sigurno sam bliže igranju do sredine 30-ih, ali nezahvalno je o tome sada pričati. Ako igram dobro i uživam, zašto ne igrati do 40. Pogotovo ako budem zdrav i ako obitelj bude mogla putovati sa mnom. Cilj je sada kratkoročan, a taj je vratiti se na turnire, vidjeti gdje mi je igra, mogu li biti gdje sam bio i još malo napredovati.”

Budući da ste igrali u eri Federera, Nadala, Đokovića i Murraya, ali i da igrate u sadašnjoj eri, koja je bila teža, u kojoj se igrao kvalitetniji tenis?

“Danas, apsolutno. Fritz je dao fantastičan odgovor na ovu temu. Ljudi često žive u prošlosti i idoliziraju nekog otprije, u većini je sportova tako. Ako izuzmemo top 5, sedmi igrač danas može izgubiti od 120. na svijetu, bez problema. Prije se to teško moglo dogoditi. Normalno da je danas level bolji jer mijenjaju se žice, bolji su treninzi i sve napreduje. Bilo je puno lakše kad sam se ja probijao. Danas je kvaliteta između 30. i 200. mjesta puno veća nego prije. Osjetio sam to na svojoj koži. Kad sam bio 30. ili 40. osjećao sam da moram odigrati baš jako loše da izgubim od 150. na svijetu. Danas to više nije slučaj.”

Koga od mladih tenisača najviše volite gledati?

”Iskreno, ne gledam previše tenis. I kad pratim, upaljen mi je Sport Klub, ali nije da gledam striktno meč. Ne mogu reći da sam ih puno gledao. Ako s nekim igram, dan prije pogledam neki njegov meč.”

Zato vjerujem da pratite hrvatske mlade snage. Prednjači Dino Prižmić kojeg mnogi po stilu igre uspoređuju upravo s Vama. Vidite li u vašim igrama sličnosti?

”Dino je fantastičan igrač. Izuzetno ga cijenim. Također smo i prijatelji. Ima još stvari za napredovati, ali ima velik potencijal. Igramo slično jer izbor udaraca nam je sličan, to nam je najbolja strana igre. On ima bolji forhend, ja bolji bekhend. Ja bolje serviram, a on bolje reternira. Dakle, dosta se razlikujemo, ali smo slični po borbenosti, dugim mečevima, sportskom inatu, kreiranju poena… Rijetko bira nerezonske udarce, što je i moja odlika.”

Prižmić je nedavno priznao da mu se nije lako riješiti starih navika jer je oduvijek bio primarno obrambeni igrač. Jeste li i Vi bili u sličnoj situaciji jer dojam je da nekad niste bili dovoljno ofenzivni?

“Mislim da je to samo dojam javnosti. Imam neke tehničke zaostatke zbog kojih nisam mogao biti agresivniji. Mogu biti, ali to onda nije rezonski. Moja tehnika na forhendu i prilaz lopti to mi ne dopušta. Barem ne za top razinu. Dino nema toliko tih zaostataka kao ja. On si mora u glavu staviti da mora biti agresivniji, pa makar i godinu dana igrao lošije. Treba naći balans obrane i napada. Njemu je to ključ. Možda bi bilo dobro i još malo podići brzinu servisa. Ima potencijal.”

Marin Čilić i dalje je naš najbolje rangirani tenisač, a što je ostalima? Matej Dodig i Luka Mikrut nadolaze, šteta što je Borna Gojo imao dosta problema s ozljedama…

”Znam sve te dečke, s Mikrutom sam igrao u Zadru i trenirao dosta, a s Dodigom trenirao prije operacije. Oni još nisu probili taj level kao Prižmić, ali imaju dobar tim oko sebe. Rade dobro. Teško je reći gdje je granica. Ovisi o puno stvari. Mikrut se sad ozlijedio u Africi. Imaju oružja, s Mikrutom sam trenirao često. Na treningu igra super i mali je problem što to ne može prikazati u mečevima.”

Davis Cup. Sjećamo se Vaših nadahnutih izvedbi u hrvatskom dresu, koliko Vas igranje za reprezentaciju motivira i nadate li se povratku u reprezentaciju za meč s Nijemcima u rujnu?

”Drugačiji je osjećaj igrati za reprezentaciju. Za državu. I za tim. Na sreću, većinom sam igrao dobro u Davis Cupu. Veselio sam se igrati. U jednom periodu s teniskim rasporedom nije to bilo lako uklopiti jer igramo 30 tjedana godišnje. Pogotovo u starom formatu na tri dobivena seta bilo je teško to uklopiti u jednom periodu. Pogotovo kad smo osvojili i ispunili cilj. Sad već dugo nisam igrao i nadam se da ću biti spreman i dovoljno dobar da me izbornik pozove. Bila bi mi čast vratiti se.”

Sad u ovom vremenu rehabilitacije kada imate malo više vremena za sebe odvrtite li malo film karijere i svega što ste do sada napravili? Gledate li možda isječke nekih starih mečeva poput osvojenog Mastersa u Cincinnatiju 2022.?

”Ne volim živjeti u prošlosti. Najljepše uspomene su mi iz Davis Cupa, pa Halle, Cincy, Šangaj, prva titula u Marakešu, ali ne mogu reći da previše razmišljam o tome. Evo sad sam nedavno upalio sažetke iz Hallea i Šangaja, ali samo jer me zanimalo nešto s tehničke strane.”

Žalite li za nekom propuštenom prilikom?

”Možda Federer u Rim 2019. ili u Indian Wellsu 2018. To je bilo polufinale. U finalu bi bio Del Potro, tu sam imao dobre šanse osvojiti. Imao sam set i break, u trećem isto break. I Rim isto, vodio sam set… Imao sam i dobar ždrijeb poslije. Ali nije da ne spavam zbog toga.”

Spomenuli ste da imate novi tim oko sebe. Tko su ti ljudi?

”Fizioterapeut i kondicijski trener je Goran Krolo, a teniski treneri Franko Škugor i Joško Topić. Putovat će stalno sa mnom, nekad zajedno, a nekad će se mijenjati. Odgovara mi kako radimo. Bili su dobri prema meni i odlučili me čekati, hvala im na tome jer nije lako čekati 6-7 mjeseci kako će sve proći.”

Sastavite nam idealnog tenisača.

”Servis, kad ima dobar dan, Čilić. Forhend Del Potro. Bekhend Đoković. Volej Federer. Retern Đoković i Murray. Brzina, pokretljivost Alcaraz. Mentalna snaga Nadal.”

Pravilo koje biste promijenili u tenisu?

“Ukinuo bih nec na servisu. Molim Boga da ga promijene deset godina. Najveća glupost, nikakve logike nema. Dogodilo bi se puno dobrih zanimljivih situacija da toga nema. No-AD? To je stvar ukusa. Dosta bi promijenilo tenis u srži. Jedno i drugo mi je OK. Prilagodio bih se. Dugoročno treba skratiti mečeve. Ja kojemu je to posao, ne mogu tenis gledati duže od sat vremena. Ne znaš koliko će trajati i kad će početi. Ima teniskih fanatika koji to mogu i hvala im, ali svijet ne ide u tom pravcu.”

Da sumiramo, nadate se povratku na zagrebačkom Challengeru u svibnju ili najkasnije na Roland Garrosu. Trenutno ste 146. na svjetskoj listi, ali zaštićen Vam je renking na 11. mjestu. To je malo ispod crte za glavni turnir Roland Garrosa.

”Nije mi to ni mrsko. Nekad je dobro proći kvalifikacije, iako su teške, ali ako prođeš imaš tri pobjede iza sebe i veliko samopouzdanje. Idealno bi bilo proći kvalifikacije, malo odmoriti i onda krenuti u glavni turnir. Cilj je Zagreb, ambiciozno je, neću žuriti.”

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na A1, Hrvatskom Telekomu, Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.